„Njihove basne i naše bajke“
U utorak, 10. travnja u 19 sati u Gradskoj knjižnici „Franjo Marković“ u Križevcima otvara se izložba skulptura „Školjke i oblici“ vrbovečkog umjetnika Mladena Kefelje. U predgovoru kataloga ove izložbe, hrvatski je književnik i akademik Luko Paljetak napisao da „…ciklus školjki Mladena Kefelje svoj morfološki uzor ima u fosiliziranim ostacima, pa im baš zato kamen, kao prirodno novo utočište, vraća drevne nostalgije, evocira živahnost na dnu morskom sve dok ih val, napustivši ih, nije ostavio na volju geologiji i kiparstvu.“
Mladen Kefelja je dosad izlagao na više od 200 kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Od zajedničkih izložbi, najvažnije su izložbe s naivcima svijeta u Bad Homburgu i naivcima Europe u Kerfeldu, te izložba u New Yorku početkom devedesetih, na International Art Horizons, gdje je bio jedini predstavnik iz bivše Jugoslavije. Imao je 53 samostalne izložbe, uvršten je u monografiju Čudo hrvatske naive, monografiju Maxa Fournya, knjigu Luke Paljetka „Slike s izložbi“ i knjigu „Slovenski samorastnik i ostali slikari“. Slikarstvom se bavi od 1970. godine, a član Hrvatskog društva naivnih umjetnika je od 1975. godine. Svestrani je umjetnik, pa tako slika na platnu, u pastelu, bavi se crtežom, modelira u glini, izrađuje skulpture od kamena, drveta i siporeksa.
Mladena Kefelju posjetili smo u njegovom domu u Celinama, sa željom da vidimo i zabilježimo na čemu trenutno radi ovaj plodonosan vrbovečki umjetnik. Zatekli smo ga u sobi ispunjenoj njegovim umjetninama, nad slikom iz novog ciklusa na koju je već, kako kaže, potrošio 153 sata rada. – Nemreš brže, jer drljam s penzlom gdje ima tri dlake, ak uzmem širi, to je već maleraj, na slici su sve minijature, sedamdeset ljudi, a ni jedan nije veći od pet centimetri, a vide se svi detalji, to treba stajati pored slike bar pol sata da prokužiš sve kaj na njoj ima – pojašnjava Kefelja.
– Nisam već godinama slikao ulje na platnu, sad me opet primilo. Novi će se ciklus zvati „Njihove basne i naše bajke“. Zgražam se kad vidim te bedastoće na televiziji, tak da sam se skroz isključil, ni novine, ni vijesti, nemam ni mobitel, ni Internet, ništa, jer neću dok hodam po šumi, berem gljive, ili po livadi, da mi nešto zvrnda. Slijedeća slika bu afrička šljiva, frajer bude jašil na šljivi, a nosorogi budu jurišali i zabadali noseve. Ma ideje frcaju, čim mi neko nekaj veli, ja odmah uzimam olovku. To bu raspašoj totalni, kak' i u državi, kak' i svugdje oko nas, mislim da budu ljudi iznenađeni kad jednom vide izložbu, možda negdje oko 2020., ovisi, jer mene čopi pa radim mjesec dana ko divlji, pa opet stanem, pa radim nekaj drugo, ali planiram taj ciklus negdje oko te godine izložiti u Društvu naivnih umjetnika. Mislim da bude interesantan i da budu kritike odlične – priča nam kroz smijeh Kefelja. Pitamo ga mari li za kritike? Ne, spremno odgovara: – No o meni su pisali svi vrsni kritičari bivše države i lepo su pisali – pojašnjava.
O njemu su likovne kritike pisali Luko Paljetak, Juraj Baldani, Antun Bauer, Josip Škunca, Ivan Rabuzin, Arsen Dedić, i mnogi drugi. – Arsen Dedić je dolazio kod Drage Persolija, onda je s Gabicom došao tu, još je Gabica sa ženom štruklje pekla, a mi smo pripovedali, pa mi je organizirao izložbu u Zagrebu i tak. Svi drugi kritičari, ja sam izlagao, a oni su dolazili i pisali – prisjeća se.
Kad je počeo slikati bio je jedan od dvije tisuće umjetnika naivaca u državi. – Na početku sam kopirao veliku desetorku. Njima naravno nisi mogao ni prići, a kod svakog sam zvonio, najavio se, jedino me primio pokojni Gaži, da vidim kak' čovjek dela, da to prihvatim. Rabuzin, Lacković, Generalić su samo pogledali slike i rekli: „ A dobro sinek, bude nekaj od tebe, no nemam vremena delam.“ Tako da sam baš zadovoljan što sam do svega došao sam, sam se mučil i istražival. Al evo, prešlo je skoro 50 let, nekaj sam se i naučil.
Svih tih godina rada nije nedostajalo ni zanimljivih ponuda iz inozemstva, otkriva nam Kefelja. – Moje je slike jednom vidio vlasnik tvornice motora i bicikla iz Njemačke. Pozvao me i rekao: „Dojdite, budete šarafili pedale na biciklu dva mjeseca, a ja ću vam napraviti atelje, galeriju, vodit ću vam kupce, a vaša je obaveza dati mi dvije slike svaki mjesec.“ Od toga sam odustao, no nije mi nikad bilo žao, jer nisam tip koji trči za lovom. U to sam vrijeme živio u Križevcima, a ubrzo sam se nakon toga zaposlil u PIK-u, i onda sam napravio kuću u Vrbovcu. U Vrbovcu živi već 40 godina, i misli da svaka treća kuća ima barem jednu njegovu sliku. – Ljudi su onda imali novca, onda si je svaki radnik u PIK-u to mogao priuštiti, a ljudi su to voleli i cijenili i kupovali. Danas, ak prodam jednu, dvije slike godišnje, to je tak, da pokrijem papir. Zakaj? Vrijednosti su skroz izokrenute, bedaki su pametni, a oni kaj nekaj znaju ti su idioti – kaže Kefelja. Zanimljivo je da je svoj umjetnički put započeo još u djetinjstvu, u osnovnoj školi, kada je na natjecanju „Djeca svijeta slikaju“ u Indiji osvojio prvu nagradu. Još uvijek se sjeća svih detalja te slike. – U petom razredu osnovne škole, izuzetan pedagog i nastavnik Dragutin Ančić došao je u razred i rekao: „Djeco dajte naslikajte nešto, kaj nikad niste vidli.“ Onda sam podijelio nebo u četiri plohe, svaku različite boje, i u svaku sam tu plohu stavio svih dvanaest boja unutra, tempere ili vodene, ne sjećam se više. A dole sam napravil nekakav potok, guske na vodi, neku žensku i grmlje. On je cijelo vrijeme stajao iza mene, a ja sam samo čekao kad me bude zveknul, jer znal je čvegere dijelit. Uzme on moju sliku, kad sam završio, pokaže djeci i veli: „To je ono kaj sam ja htel, takvo nebo niko nije naslikal“ – prisjeća se Kefelja.
Sa suprugom je u braku već 47 godina, tajna se krije, kaže nam, u puno razumijevanja. Zna joj ponekad pokazati sliku dok na njoj radi. – Baš mi je za ovu rekla kaj sad delam, da se to njoj ne sviđa. Ma reko, čuj ja to slikam za sebe, a ne za tebe, jer ja se tu opuštam, odmaram dušu. Ona onda veli pa daj napravi ono kaj se bude prodalo, ma ne interesira me to, čuj, nemrem ja tak delati, to me ne privlači. Sad sam doma, imam mirovinu, uživam, sad se baš opuštam do daske – zaključuje Kefelja na kraju našeg razgovora.
Korana Kovačić Abramović
ChannelImages
