Lokalna samouprava

Mijenjajmo da bi sve ostalo isto

Ivan Koprić

Piše:

Nove izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi?

U lipnju 2016. bilo je održano savjetovanje s javnošću za Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Savjetovanje je održano premda je bilo jasno da od donošenja toga zakona ne može biti ništa, s obzirom na političke okolnosti, izglasavanje nepovjerenja predsjedniku Vlade a time i Vladi u cjelini, odluku o raspuštanju Hrvatskog sabora i nove parlamentarne izbore. 

Održane su rasprave s udrugama lokalnih jedinica, e-savjetovanje i neke druge pripreme, uložen je određeni napor, uz nadu predlagatelja, Ministarstva uprave da će se isti nacrt uzeti u daljnju proceduru nakon izbora i konstituiranja novog saziva Hrvatskog sabora. Bila bi to još jedna izmjena Zakona koji u osnovi datira iz 2001. godine.Nacrtom je bilo predviđeno mijenjati odredbe o lokalnom referendumu, broju članova lokalnih predstavničkih tijela, naknadama za lokalne vijećnike, broju mandata lokalnih izvršnih dužnosnika, načinu zamjenjivanja načelnika u jedinicama koje imaju do 10 tisuća stanovnika u kojima se zamjenici više ne bi birali zajedno s načelnikom, obaveznom zajedničkom organiziranju obavljanja upravnih poslova za jedinice koje imaju manje od 3 tisuće stanovnika, uvođenju mandata za pročelnike upravnih odjela, dodatnom razlogu za istovremeno raspuštanje lokalnog predstavničkog tijela i razrješenje izvršnog čelnika te onemogućavanju profesionalizacije načelnika i zamjenika u manjim lokalnim jedinicama.

Kako se moglo i očekivati, te su izmjene doživjele velike kritike lokalnih jedinica, njihovih udruga, dužnosnika i službenika. Opća javnost nije pokazala posebni interes, osim sporadičnih slučajeva slaganja s prijedlogom jer bi on „smanjio birokraciju“ i „privilegije lokalnih političara“. Stručna javnost inicijativi nije poklonila posebnu pažnju jer je bilo jasno da su šanse njezinog uspjeha ekstremno slabe.

Nakon konstituiranja novog, devetog saziva Hrvatskoj sabora i izbora nove Vlade, Ministarstvo uprave je dobilo na političkoj važnosti te je ministrom uprave postao jedan od četiriju potpredsjednika Vlade, dr. sc. Ivan Kovačić iz Mosta nezavisnih lista. I prethodna ministrica uprave bila je predložena od iste političke grupacije. Dva nova državna tajnika imenovana su tek 17. studenoga 2016., od čega jedan, zadužen između ostaloga za sustav lokalne samouprave, doc. dr. sc. Mihovil Škarica dolazi s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Budući da će se izbori za lokalna predstavnička tijela i izvršne čelnike lokalnih jedinica i županija održati 21. svibnja 2017. ostalo je još relativno malo vremena da se već ranije pripremljeni nacrt zakona uputi u zakonodavnu proceduru i donese, obvezujući lokalne i područne jedinice na niz navedenih promjena. No, šanse da se to dogodi nisu velike.

Valja uzeti u obzir najave predsjednika Vlade u tijeku postupka formiranja nove Vlade da će se usvojiti zakonski i drugi prijedlozi Mosta nezavisnih lista koji su pritom bili postavljeni kao uvjet. Među njima je bilo riječi i o smanjenju broja lokalnih vijećnika i profesionalnih izvršnih dužnosnika te o racionalizaciji lokalnog upravnog aparata. Također, bilo je riječi da bi neke od tih promjena nastupile nakon lokalnih izbora 2017., a neke od početka 2018. godine. Doista, neke od predloženih promjena mogle bi se provesti već u lokalnim izborima 2017., dok se druge, sasvim tehnički gledajući, mogu provesti i kasnije.

Među onima od iniciranih promjena koje bi mogle imati šanse biti donesene, bude li politička procjena išla u tom smjeru, i uspije li se u naredna dva-tri mjeseca provesti hitnu proceduru donošenja izmjena i dopuna zakona, su upravo one koje je Most nezavisnih lista isticao kao uvjet suradnje u novoj Vladi.

Prva od njih odnosi se na smanjenje broja vijećnika koje bi zahvatilo praktično sve lokalne jedinice i županije te dovelo do smanjenja ukupnog broja lokalnih vijećnika u Hrvatskoj za oko 20 posto. Budući da ih je sada 8.354 to znači smanjenje na oko 6700. Pored toga, njihove bi naknade bile strože i preciznije regulirane te bi se vezale za stvarno sudjelovanje na održanim sjednicama.

Drugo, izmjene bi mogle zahvatiti političke dužnosnike. Tako se predviđa da jedinice s manje od 10.000 stanovnika ne bi imale zamjenika načelnika odnosno gradonačelnika, dok bi one s većim brojem stanovnika, jednako kao i županije, imale samo jednog zamjenika. Time bi se broj lokalnih čelnika smanjio sa sadašnjih preko 1.300 na oko 600. Smanjio bi se broj onih koji bi tu dužnost mogli obavljati profesionalno, a povećao bi se udio volontera. Profesionalno bi dužnost obavljali župan i njegov zamjenik, općinski načelnik i gradonačelnik u jedinicama s preko 10 tisuća stanovnika, zamjenik gradonačelnika u gradu s preko 35 tisuća stanovnika i u gradu u kojem je sjedište županije, kao i općinski načelnik i gradonačelnik u jedinicama s manje od 10 tisuća stanovnika ako se tako odredi statutom te lokalne jedinice.  

U jedinicama u kojima ne bi bilo zamjenika izabranih zajedno s načelnikom, (grado)načelnika bi u slučaju potrebe zamjenjivao pročelnik. Pritom bi se status svih pročelnika iz sadašnjeg profesionalnog praktično promijenio u politički, jer bi bio vezan uz mandat pojedinog (grado)načelnika, odnosno župana.

Treća promjena, koja je najmanje izgledna, je ona o obaveznom zajedničkom obavljanju upravnih poslova, ako bi se obvezalo jedinice s manje od 3 tisuće stanovnika da ih organiziraju zajednički s drugim jedinicama lokalne samouprave. To bi praktično značilo da su te jedinice dužne ukinuti svoje upravne odjele, zajednički s nekim drugim jedinicama, općinama i gradovima, osnovati zajedničke upravne odjele, a službenike sada zaposlene u njima također pravno „premjestiti“ u ta nova, zajednička upravna tijela. Uz to, moguće je da i odredba o ograničenju mase lokalnih plaća sa sadašnjih 20 na 15 posto dovede do jačih ograničenja u tom smislu.

Na kraju, postavlja se pitanje koliko takva „reforma“ ima smisla i koliko bi doprinijela nekim važnim ciljevima. U svakom slučaju, ona bi značila izvjesnu racionalizaciju u smislu smanjenja političkog dijela osoblja u lokalnoj samoupravi. Pored toga, omogućila bi izvjesnu racionalizaciju upravnog aparata koji je sada u mnogim manjim jedinicama zapravo tek rudimentaran i svodi se na jednog, dva ili tri službenika. No, neke posebne dugoročne važnosti zapravo nema, jer bi se sve postojeće jedinice zadržale, a njihovi bi poslovi ostali isti kao i dosad. Financijski izvori bili bi im jednaki kao i sada, uz neke promjene koje se predviđaju u zakonima u sklopu tzv. porezne reforme, a to vjerojatno znači smanjenje sredstava za lokalnu samoupravu i jača ovisnost općina i manjih gradova o županijama, a županija o državnom proračunu. Isplati li se takva „reforma“ kojom praktično sve ostaje isto?

Mali oglasi u tijeku. Slušaj.

Četvrtak, 23. 11. 2017., 10:30

Djelomična naoblaka

13.7° C

Djelomična naoblaka

Vlaga: 63%

Vjetar: JJZ, 9.8 km/h